GRAND PRIX
Prvog međunarodnog salona umjetnosti minijature Rijeka mini art 2017.
I MONUMENTALNO DJELO MOŽE BITI MALIH DIMENZIJA
Grand prix nagrada za najboljega umjetnika Salona umjetnosti minijature je rezidencijalni boravak u Rijeci u Rezidenciji Kamov. Ova nagrada ima nekoliko važnih značajki. Kao prvo, želimo da nagrađeni umjetnik boravi kod nas, da ga upoznamo i da on nas upozna kroz boravak i rad u našemu gradu. Boravak u Rezidenciji je važan i zbog toga što ona nosi ime Janka Polić Kamova, našega rano preminulog književnika, a važno je i to što je cijeli projekt Rijeka mini art 2017. posvećen najvećem renesansnom umjetniku s ovih prostora Jurju Juliju Kloviću. Mi, HDLU Rijeka, kao strukovno udruženje umjetnika, želimo poslati poruku da cijenimo i da su dobrodošli vrhunski umjetnici u našu sredinu kako bismo zajednički dijelili radost njihova vrhunskoga stvaranja.
Pobjednik Prvog salona umjetnosti minijature Rijeka mini arta 2017. je gospodin Josip Mijić iz Splita. Mijić je pobijedio i u kategoriji kiparstva i ukupni je pobjednik Salona. Umjetnički savjet HDLU-a Rijeka bio je jedinstven u svojoj odluci kada je vidio male crne kubuse nepravilnog oblika s vrlo suptilnim, apstraktnim crtežom bijelih linija. To je bila serija pejzaža.
Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. godine u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istoga profesora i stekao zvanje magistra Ars sacra. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske godine 2010./2011. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, polja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Ante Kajinića. Doktorirao je 2017. na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.
Od godine 2003. do 2012. bio je asistent/viši asistent na kolegiju Teorija prostora. Od 2003. asistent je/viši asistent na kolegiju Kompjutorska grafika, od 2013. viši asistent na kolegiju Mali akt četvrte godine i od 2014. viši asistent na kolegiju Mali akt treće godine na ALU-u u Širokom Brijegu.
Bio je webmaster internetske stranice Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu od 2006. do 2015. a od 2006. do 2012. bio je tehnički urednik i član uredništva časopisa Akademija Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i voditelj Franjevačke galerije.
Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu, Španjolska. Sudjelovao je na radionici Preventivna zaštita u muzejima – Njega i zaštita zbirki, koja je održana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu 2008. Po pozivu je sudjelovao na interkontinentalnom, međucivilizacijskom i multimedijalnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u Chiang Maiu (Tajland) 2012. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime Udruženja likovnih umjetnika BiH 2013. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery održanoga u Mostaru 2014.
Autor je dvaju vitraja u crkvi Uznesenja Marijina u Trebižatu pokraj Čapljine, šest vitraja u crkvi sv. Ilije u Masnoj Luci na Blidinju, pet vitraja u crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini, vitraja u kapeli sv. Franje u Gornjem Vukšiću i triju postaja križnoga puta u crkvi Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu. Objavljen mu je diplomski rad Informel u hrvatskom slikarstvu u prvom broju časopisa Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg i Franjevačke galerije za umjetnost, kulturu i znanost Akademija.
Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruge likovnih stvaratelja Lašvanske doline, Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH i udruge ALUMNI ALU u Širokom Brijegu.
Radovi mu se nalaze u brojnim umjetničkim zbirkama: Muzej Široki Brijeg i Franjevačka galerija (Široki Brijeg, BiH), Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH), Nacionalna knjižnica Katalonije (Barcelona, Španjolska), Udruženje anonimnih artista (Banja Luka, BiH), Galerija Fonticus (Grožnjan, Hrvatska) i drugi.
Dobitnik je: Druge nagrade na natječajnoj izložbi Pasionski motivi koja je održana u muzeju Mimara, Zagreb 2005.; Prve nagrade na 27. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska) 2007.; Nagrade za slikarstvo na 6. bijenalu umjetnosti minijature BiH u Tuzli 2011.; Druge nagrade na međunarodnoj natječajnoj izložbi minijature Minimum maximum 4 u Banja Luci 2013.; Treće nagrade na natječajnoj izložbi Promjena Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH u Mostaru 2016.; Nagrade na Jesenskom likovnom salonu 2016. Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije Bosne i Hercegovine u Mostaru 2016.; Prve nagrade u kategoriji kiparstva i Grand Prix na prvom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017.
Do sada je imao 25 samostalnih izložaba i preko 150 skupnih u zemlji i u inozemstvu.
Mijić je u kolovozu 2018. boravio u Rijeci u rezidenciji Kamov i intenzivno radio na projektu Život u kutiji.
Ovo je dio radova koje je umjetnik stvorio boraveći u rezidenciji
Život u kutiji
6. – 29. kolovoza 2018.
Tijekom boravka u Rijeci Josip Mijić radi na svom dugogodišnjem projektu Život u kutiji.
Preludij
Umjetnikova su djela, ukoliko su ogledalo istine, umjetnikove stranice dnevnika. Dnevnika u kojemu su zapisane sve misli bez cenzure/skrivanja; revidirane i iscrtane svake pukotine pamćenja – bez milosti. Bez obzira na to što takva djela izlažu/ogoljuju umjetnika, on ih stvara jer mu omogućavaju oblik komunikacije bez abnegacije. Oblik molitve uz pomoć koje umjetnik životu daje smisao. (Josip Mijić)
O projektu Život u kutiji
Umjetnik preko projekta Život u kutiji problematizira pitanje čovjeka i čovjekovih odnos prema samome sebi i prema drugima u hi-tech svijetu 21. stoljeća. Pokušava uspostaviti kreativni međuodnos kao proces u kojemu mijenjajući svijet mijenjamo sebe i mijenjajući sebe mijenjamo svijet. Odrediti u kojoj mjeri ljudska potreba za razumijevanjem objektivne materijalne stvarnosti urušava čovjeka u sveprisutni materijalizam i udaljava ga od suživota s prirodom i je li hi-tech utjecao na disipaciju moralnih vrijednosti kojima su izbrisane norme ponašanja.
Umjetnik problemu ne pristupa realističko-mimetičkom interpretacijom konkretne stvarnosti, nego redukcionističkim jezikom stvarnost dihotomijski raščlanjuje na geometrijski oblikovnu materičnost i tmastu transcendentnost. Mišljenja je da se jedino resetiranjem zbiljskog na ishodišno bitno može ući u koštac s problemom. Uz pomoć tmaste boje i oprostorenog kvadrata (kvadratično-mrežaste materičnosti), umjetnik ostvaruje dinamičku sliku dijalektike između transcendentnoga i zemaljskoga, dualizam unutar kojeg se oprečne strane nadopunjuju i svojim postojanjem međusobno potvrđuju.
Pored unutarnjega „ukutijavanja“ umjetnik „ukutijava“ sve radove zlatnim baroknim okvirima, odnosno postavlja zlatnu barijeru, rubnicu, na mjestu gdje se vanjski konkretni svijet dodiruje s virtualnim, apstraktnim. Umjetnik zlato uzima zbog njegova ambivalentnoga simboličkoga značenja. S jedne strane zlato pokazuje stanje konkretnoga svijeta u kojemu su sliko-objekti nastali (zlato s aurom ekonomije), a s druge strane, pak, kao metafora svjetla (zlato s aurom slave), ono naglašava mogućnost revitalizacije svijeta i ponovnoga uspostavljanja duhovnoga središta.
Umjetnik nastavlja s daljnjim „ukutijavanjem“. Dodaje i preostalu, šestu, stranicu kubusa koja zamućuje/priječi jasan pogled u apstraktni umjetnikov istraživački svijet. „Ukutijavanjem“ umjetnik ne bježi od stvarnosti, nego ima potrebu za privatnošću – da bude sam, a da pri tome ne bude usamljen. Zanimaju ga doživljaji proizvedeni ulaženjem u sebe i u svijet.